Srce
V U K O V A R U
Sjene
Ne čuje se ptice već mrkli je mrak
Kao da kaže došao je čas
Mjesec kupa se u krvi
Iz njega cijedi se kao život iz mene
Sve sam slabiji sve se mrvi
Bojim se sljede me tamne sjene
Oko mene mrkli je mrak
I zvijezde kao da prate mjesec i one već
Polako gube sjaj
Ne svijetle više meni izgubljene pute
Kao da znaju da je meni odavno
došao kraj
ostavi trag… (7) | printaj. | x | ^
Tko zna kamo vrijeme ide......
15.11.2009. u 22:28 |ostavi trag… (6) | printaj. | x | ^
Jahač bez konja - rijeka bez brzaca- život bez ljubavi..
U susret drugoj godišnjici bloga 16.11.2007
Zelja je kao rijeka sa mnogim pritocima sa strane koji se sljevaju u nju i čine ju većom bujnijom, bržom i k tome nezaustavljivom ali poželjnijom.
Teško ju možes kontrolirati ako joj pristupiš sa strahom i već na samom početku se nađeš u vodi nasukan na stjeni, ogreban
Potrebna je hrabrost, želja bez hrabrosti je kao mirna rijeka bez pritoka i virova, nosi te bez strasti , i uzbudjenja.
Za ostvariti želju potrebno se ponekad sunovratiti niz vodopad vodeći pritom računa da se ne utopiš i da pod vodu ne povučes još nekoga ali bez da prođeš vodopad i brzake nema ništa od ostvarenja želja ma kakve one bile
Mnoge sam vodopade od tada prošao, mnoge sam ogrebotine zaradio
mnogi ožiljci još cijele, no što je rafting po mirnoj rijeci, bez brzaca, stjena i ogrebotina. moj život očito nije rafting na mirnoj rijeci.
Rijetko se do cilja i ostvarenja želja dođe bez ogrebotina, ako se i dođe
pitanje je dali smo na cilju i želimo lli provesti život na mirnoj i učmaloj rijeci, ne imati ponekad želju da pogledamo što se nalazi iza okuke , iza sljedečeg brzaca..... iza duge... .................to je na kraju..
Kao...
Bolesnik bez nade
Čamac bez vode
Rijeka bez pritoka
Gitara bez žica
Pustinja bez pijeska
Slikar bez kista
Ljubav bez žara
Jahač bez konja
Muškarac bez žene
Žena bez orgazma
I tako u ovih dvije godina pomalo ogreban, pomalo izudaran plivao sam ipak brzom rijekom ,utapljao se spašavao se, no ipak i dalje me vuku brzaci, pogledi iza duge i tako sve dok je to rijeka života.........
A tada
Na kraju svoga toka,
U tihom smiraju beezdana
zajedno sa suncem se izgubim
a, sve što ostane je tek rosna izmaglica
prohujalog života
u potrazi za brzacima,vodopadima
i ljubavima.
ostavi trag… (31) | printaj. | x | ^
Prekrasno....
Nadam se da neću razljutiti nikoga iz "Lipicanske barokne raskoši" što sam se usudio staviti ovaj video na svoj blog.
Kako se pokušavam vratiti malo u normalu nakon teških dana punih emocija i tuge najlakši način za mene je da pišem o ljubavi koja traje i traje, i nikako da se do kraja zaokruži a, to su konji.
Kako sam ovaj put odlučio da me ništa ali ništa ne može u tome spriječiti , naravno osim (bolesti ili smrti) željno očekujem 2. ili 3 mjesec kada se budu stekli neki početni uvjeti onako kako si ja zamišljam da bi trebalo krenuti.
Imam zadovoljstvo i čast poznavati jednu divnu, toplu, i nadasve spremnu osobu da pomogne pa i onda kada i sam skužim da sam malo naporan (ne malo već puno oprosti M.)
postavljanjem pitanja i pitanja i pitanja i dobivam odgovore bez ljutnje i sa izuzetnom strpljivišću, to je osobina izrazito dobre i pozitivne osobe, koju jednostavno moraš u kratkom vremenu zavoljeti kao posebnu dragu prijateljicu što mi stvarno čini veliku čast.
Mogu razumjeti svakoga tko ne voli konje, tko jednostavno nema afiniteta za bavljenjem time,
no teško bi bilo shvatljivo da ti ljudi ne razumiju barem pokušaju razumjeti mene i one kojiima je to ljubav, poziv život , hobi , ili sport.
Meni je to ispunjenje sna , meni je to zadnja neispunjena ljubav u zalazu mog života ,i to ide u ostvarenje.
Prvi put kada sam vidio tu ljepotu , tu rapsodiju, od samih jahača, odjeće,
elegancije, pa onda ljepote pokreta,gracioznost njihovih konja,,tada sam shvatio da to mogu samo ljudi puni ljubavi prema ljudima ali i prekrasnim ponosnim životinjama to su osobe koje su zapravo puni dobrote , topline, osjećaja.A ja imam čast poznavati samo jednu damu na crnom konju, u smeđoj prekrasnoj haljini crnim šeširićem sa bjelim (mislim) perjem.
.Nadam da mi se bude pružila prilika da ih upoznam sve, naravno opet uz pomoč moje "mentorice" ili kako ju volim nazvati profesorice iako je liječnica.
.
Sve o "lipicanskoj baroknoj raskoši" možete doznati na Googlu.
ostavi trag… (8) | printaj. | x | ^
kako se oni usude živjeti....
Mislio sam da ništa više neću pisati o današnjem danu, no dolaskom na grob.....
ponovo u meni se razbukatala strahovita ljutnja , mržnja pomješana sa boli.
Znam svi nam govore mržnja razara, istina je to, no što ima još za razoriti u nama, što nam se još može uzeti.
Ubojica nam je uzeo sve................
Pitam se po tko zna koji puta kako se oni usude živjeti nakon što uzmu nekome život, i to sa namjerom, zbog neke bolesne ljubomore, akokohola
ili nečeg drugog.
Kako danas možda več i on otac , gleda svoju djecu, znajući da je naprosto napodliji ubojica, zar ima hrabrosti živjeti, zar može držati svoju nevinu dječicu rukom koja je oduzela život na podao način..i onda shvatim da zapravo mogu, i to dosta lako ....zahvaljujući našem društvu našim sudovima , našim zakonima, koji štite ubojicu, koji uporno u njima traže nešto pozitivno, kako bi mogli to isticati i opravdavajući kazne koje zapravo i nisu kazne, da jesu ali kazne samo za žrtve i one koji iza njih ostaju
Neki dan mi majka kaže koja je izgubila svoju djevojćicu na pješačkom prelazu kojim je išla u školu, da se je ubojica skrušeno na sudu držao
a nekoliko minuta nakon presude vani telefonom obavještavao nekoga i smijao se naravno
našoj državi , zakonodavstvu i sucima , samo oni to ne vide no roditelji gledajući to znali su da i njih ponovo ubija tim smjehom sada uz blagoslov države i naših vrlih zastupnika koji spavaju u sabornici.
I dalje se pitam KAKO SE USUDE ŽIVJETI....
a meni preostaje da tu svoju mržnju prema njemu ne pokazujem okolini,
da ne ispadnem neki monstrum,nevjernik no neka mi ne pokušavaju ni sugerirati da je krščanski opraštati, Bože oprosti im ti ... JA NE MOGU OPROSTITI i nikada , nikada od mene oprost ni u mislima ne može dobiti, a, naravno da ima srca i da nije ubojica možda bi on sam zatražio oprost, no nikada nije, Oprostiću onda kada svojom rukom ponovo mogu prijeći preko njegove valovite kose , osjetiti toplinu a ne hladnu broncu.
Na ovaj način morao sam izbaciti iz sebe tu tugu, gorčinu dolazeći sa grobova našeg sina Silvestra i sa groba preslatke djevojćice Stelice koji su na isti dan 31.1o imali tu nesreću da su im Oni uzeli život, a, ne usudim se ni pomisliti koliko roditelja danas diljem svijeta ili naše domovine od Josipovih u Osijeku pa do kranjeg juga skvrčeni od bola stoje njemo na grobovima svoje dijece znajući istovremeno da pravda ni u najblažem obliku nije ni pokušala djelovati a država i oni koji donose zakone , su saučesnici u tome iako misle da donose dobre zakone , da donose samo za ubojice. a žrtve po njima ionako više nema , one su u
grobu.
ostavi trag… (11) | printaj. | x | ^
31.10.. najtužniji dan
Naš Anđeo S I L V E S T A R
MOLITVA
Bože,
Ti koji toliko voliš anđele
da ih odvodiš iz naručja majki
kaži,
zašto im usadiš jaku volju
za trčanjem po oblacima bijelim
rađe nego po zelenom polju,
da li je mekše tvoje krilo
i riječ ti slađa od majčina mlijeka
i da li je istina što pričaju ljudi
da u tvojoj kući ne postoje boli?
Reci,
za tugu ima li kod tebe lijeka,
i kako će znati odvedeno dijete
da netko čeka ponovni susret
jer zaborava nema i zauvijek ga voli?
Da li se raste
tamo gde nema patnje ni grijeha,
pruža li igra još veću radost,
ima li tamo vjetra i smijeha
i jesu li možda leptiri ljepših boja
jer ako nije tako, sve nedostatke raja
skrušeno molim te Bože,
neka ispravi ova molitva moja.
"Morska zvijezdo" hvala ti na ovim stihovima .......
Danas sam u svom kutku po prvi put uzeo glinu u ruke zaklopio oči i
zatvorenih poćeo raditi sklupturu, ona je čitava napravljena "slijepih"
očiju, ali mislima negdje daleko u visinama, tužna srca i suzna zatvorenog oka.
Ostavljam je da se suši , i fino obradim , no ostaje mi zadovoljstvo da sve do sada je napravljeno samo osjećajem i sa mislima na Silvia i stihove "morske zvijezde."
ostavi trag… (4) | printaj. | x | ^
DECY............................
SORY...............
Kako su ovi dani bili nekako u košmaru previdio sam rođendan ...no kada je čestitka iz dubine srca, sa mnogo ljubavi dragoj osobi onda nekoliko dana i nije prekasno.
SRETAN TI ROĐENDAN
D&S
ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^
kraj..a, ipak na početku...
Konačno je iz malog dijela krhotina nastala cijelina kao moj davni zavijet, no pitam se kome je taj zavjet bio namjenjen,........ gledajući to na način i u kontekstu naše tragedije bilo bi lako dati odgovor, naravno našem Anđelu kao i svim Anđelima istina je to,, no.................
Danima i satima radeći na kapelici bilo mi je lakše u duši kao da svakom ciglom koju ugradim u nju duši mi postaje lakše, i zapravo stvarno sam se tako osječao.
I sad kada je gotovo kada je posvečena pitam se , zapravo vjerujem da tim zavjetom želeći da radim nešto za svog Anđela čini mi se da sam gradio sam sebi,želeći se rasteretiti bola na svojoj duši i sada kada je gotovo kao da očekujem odgovor sa neba, i uporno upirem pogled prema gore no na žalost odgovora nema , no ima više mira u duši nakon toga, ipak praznina ostaje , i dalje gledam u nebo očekujući nešto što nikako ne dolazi, i zato dalje ta praznina.
Naravno da sam u trenucima kada se je okupilo pedesetak prijatelja na dan posvečenja znao da sam najbliže do sada svojem Anđelu, znao da sa suzama koje su potekle niz nekoliko lica naši mali Anđeli tu oko nas, zapravo vjerujem u to. No na žalost to nije dovoljno i tu si pomoći ne mogu, iako znam da su tu oko nas , ali pogledom uprtim oko sebe u nebo , šireći ruke oko sebe nema ipak onoga što mi ništa ali baš ništa , ni vjera, ni mala kapelica ne može i ,nadomjestiti...... samo jedan dodir , jedan pokret rukom kroz njegovu kosu, a to mi toliko , toliko nedostaje.
A do tada od naše "Kraljica Anđela" tražiću to što ne mogu dobiti pogledom uprtim u nebo, i biću joj zahvalan i molio budem da čuva sve naše Anđele.
Mislim da me sada neće biti do 31. 1o dana kada smo izgubili našeg Anđela,
Nakon toga trudio se budem pisati o lakšim temama , pokušao budem se vratiti slikanju, sklupturama, kolko u tome budem uspio sami budete procjenili.
Želim zahvaliti svima koji su ostali vjerni čitatelji moga bloga , svima koji su svojim komentarima u ovim danima koji su bili obojani crnilom davali i tjerali me na neki način van iz toga.
pusaaa
posvečenje "KRALJICE ANĐELA"
Zadnje pripreme
ostavi trag… (7) | printaj. | x | ^
KRHOTINE II
Krhotine
Dušu neka mi vjetrovi raznose
Vrata moga bića nek se zatvore
Ostatke ostataka moje gomile
sa hridi moga života u more neka bace
krhotinama nek izrade mozaik smrti
ako...
crnoj noći sve oboje u u bijelo
mrtvima duše vrate
i sve da ide unatrag dan po dan, sat po sat
i na kraju... gavrani nek odlete a
crne misli da postanu .....bajke.
Kečo 20.10.2009
ostavi trag… (13) | printaj. | x | ^
KRHOTINE
Pitaju me neki zašto gradim ovaj mali dom za Anđele i njihovu Kraljicu na malom šumovitom brijegu,ja u duši slušajući takva pitanja ..smiješim se, i tih sam,...čak mi je i duša smirenija koja živi u jednom drugom svijetu .
Kada bi mogao nešto dati kao odgovor bila bi to slijepoća u samoj srži mog života, kao da su se jedna vrata života zatvorila, a druga se otvorila, no ja sam toliko dugo zurio dalje u zatvorena vrata da nisam vidio ona koja su se otvorila.
Dugo sam bio nošen na sve strane poput čovjeka koji traži izgubljenu dušu a, ona mi je bila cijelo vrijeme tu , pokraj , uz mene
nikada nije ni prošla kroz vrata koja su se zatvorila.
Nikada neću nači svoj mir, čuti tišinu oko sebe, sve dok kroz dušu ne proteće bol i dok ne zaodjene to nebo i ne ovjenčaju me zvijezde.
Ako mi je suđeno da lutam nebom lutat ću,ako mi je suđeno lutati svijetom lutat ću, ako mi je suđeno patiti, patit ću, ako mi je suđeno umrijeti, umrijet ću, u boli i tuzi, patnji ili sreći.
no život nije nejasan san, to su dvoja vrata samo jedna su zatvorena,druga otvorena , na meni je koliko dugo ostajem zuriti u ona zatvorena, sa ranom u duši,mješavinom bezgranične ljubavi pomješane i mržnjom u srcu....... a, dotle daleko ondje prema suncu i zvijezdama je moja najveća ljubav, i moje jedine težnje.
Možda........možda ih nikada neću ostvariti,ni dosegnuti, no ipak mogu prema njima gledati i njihovu ljepotu upijati i prisječati, vjerovati u njih i nastojati slijediti kamo me god vode.
Zato odgovor na postavljena pitanja zapravo svodim na dan koji je uistinu izgubljen, je zapravo onaj u kojem nisam ništa učinio za Anđela koji i kroz zatvorena vrata svijetli ,zraći i obasjava krhotine poput svjetionika na hridi moje duše.........................
A, moj odgovor na znatiželjna pitanja zašto kapelica „Kaljica Anđela“ na mom malenom brijegu je:
Život je neobična pogodba. Život nama duguje malo toga mi njemu dugujem sve baš sve i veselje , tugu, bol, sreću..... a istinski život možemo doživjeti dajemo li se neštedimice zbog određenog cilja, jedan od mojih ciljeva je ta mala kapelica koja će biti posvečena 24. 10. u 15 sati, na Kečolandu.
A pripreme su pri kraju upravo uređujem Majku Božju koja je bila u krhotinama , oguljena
zabaćena na jednom skladištu, među betonskim cijevima baš kao i moj život,skup krhotina koje pokušavam sastaviti i malo dotjerati.
Kraljicu Anđela sam uspio obnoviti stvoriti trajno mjesto za nju i sve Anđele, a svoj život pokušati ako ništa više barem te krhotine održati na jednoj gomili da ih vjetar ne raznese na sve strane,.... uspijem li ....dobio sam pomć Anđela ...našeg... Silvestra, i svih drugih Anđela, ako ne uspijem .............................................................
Savršeno blaženstvo ostati će živjeti u srcu za koje se barem nadam da će jednom pronaći barem mir.....
a, dio tog traženja je i mala kapelica na vrhu brijega.....bliža nebu.....
ostavi trag… (13) | printaj. | x | ^
[/IMG]
[/IMG]
[/url
